Странице

уторак, 20. октобар 2015.

Savanova


Iako će se neki od mojih FB prijatelja buniti protiv ovog posta i moje posete Savanovi (o da sigurna sam da hoće), ja zapravo još uvek i ne shvatam oko čega se zapravo bune i šta im smeta? Možda nisam dovoljno obaveštena (čak sam sigurna da nisam), ali kako stvari stoje neko je krenuo da gradi nešto na jednom bezličnom, do skoro (pa i sada) prljavom, industrijskom delu grada i ja sa tim nemam nikakav problem. Iako ne ulazim u ugovore, finansiranje i sl., to je već viša politika, a sa istom sam davno prestala da se bavim, jer nema smisla. No, da se vratim na moj mali blog o restoranima. E da, tako je neko rešio u toj „šikari“ i u blizini ničega, od čega je i Bog davno digao ruke da napravi restoran.

Možemo ovaj restoran posmatrati na dva načina. Izolovanog od mesta i pozicije gde se nalazi, ili u sastavnom sklopu okoline? I ne nećete kao u matematičkim zadacima doći do istog rešenja. Ukoliko posmatram restoran kao sastavni deo industrijske zone, sa pogledom na beskonačan parking autoprevoznika Lasta, voznu kompoziciju koja prevozi opasni otpad i blato po kojem mora da se pliva da bi se stiglo do ulaza, onda ne, ovo definitivno ne bi bio moj izbor.

Mada, kada se uđe unutra, stvari postaju malčice drugačije. Lep enterijer, tamnih boja sa velikim staklima koja gledaju na reku zvuče već zanimljivo. Lukavo su ceo ovaj prostor okrenuli ka reci, pa se zapravo unutra i zaboravi taj malo je reći neadaptirani prilaz. Gomila nekog lepog sveta, moram da zapazim 25 plus, što je lepo osveženje. Hostese na ulazu i konobari ljubazni, kuhinja otvorena, sve onako kako i treba da bude u jednom otmenom restoranu. Hrana je ukusna a izbor je internacionalan. Čak su nas zabavljali i saksofonista i izuzetno seksi pevačica koji su se šetali kroz ceo restoran, izvodeći svoj repertoar.
Ali sve to ne može da me natera da sa oduševljenjem pišem o ovom mestu. Već nedeljama se teram da napišem nešto i dalje mi reči ne izlaze. Jednostavno previše mi smeta mesto gde se nalazi. Kao da smo u vreme prohibicije pa se sad sakrivamo po najvećim šikarama a kad se otvore vrata unutra Great Gatsby-ludnica i provod.

Ne znam da li sam nekom pomogla, ne znam ni kakv mi je utisak. Sabiram se i oduzimam i nikako da dođem do zaključka. Ako neko ima drugačije mišljenje, evo slobodno krenite sa paljbom po komentarima, podneću ja to. Čak sam mislila da odem još jednom, možda i dođem do nekog zaključka, pa da Vam onda ko čovek napišem post i nešto ustvari od mene o ovoj temi i saznate. Za sada delim svoj nedostatak mišljenja, svoju podeljenu emociju, ili odsustvo iste, kako Vam drago. Ali zaista, zaista bih želela da čujem i vaše misljenje?

Нема коментара:

Постави коментар