Странице

понедељак, 3. новембар 2014.

Restoran Vatrenka


Ljudi su različiti… Vole različite stvari, pa tako i uživaju u različitim kuhinjama. Više puta sam od strane svojih prijatelja kritikovana kako pišem samo o „fancy“ mestima i nekim internacionalnim specijalitetima. I uvek se postavlja slično pitanje, kao šta fali našim jelima. Pa za sve vas koji obožavate ćevape, kolenice, kobasice, praseća, jagnjeća pečenja i želite da se dobro najedete domaćih gurmanluka, ja sam ovog vikenda posetila restoran Vatrenka. Da se razumemo, meni nije odgovaralo, što ne znači da je loše…Vratiću se na svoj stari izbor, a u međuvremenu Kaća ovo je samo za tebe!


Restoran Vatrenka se nalazi na zemunskom keju, i kao prvo naglasila bih da imaju svoj parking. Svako ko je pokušao da nedeljom popodne, po sunčanom danu, parkira na ovoj lokaciji zna zašto to naglašavam. U pitanju je jedna velika sala, sva u staklu zbog čega iz svakog dela restorana možete uživati u pogledu na Dunav. Već kao što rekoh, sala sa okruglim stolovima, simpatičnom dekoracijom i bendom koji uživo svira. Atmosfera baš onakva kakva je bila na svadbi moje sestre od tetke!

Iako se kuhinja ovog restorana može pohvaliti raznovrsnim jelovnikom, ja sam došla baš da probam nešto lokalno, pa je tako izbor pao na teleću čorbu i „zemunski složenac“. Mislim da „lokalnije“ od toga nije moglo. Složenac je složen od filea belog mesa, svinjske pršute i topljenog sira, pa je sve to skupa pečeno na roštilju i servirano sa pečenim krompirom i pečurkama. A kako su porcije za kamiondžije (što i nije loše ukoliko ste baš puno gladni) bilo je izuzetno teško složiti ceo ovaj složenac, pa je više od polovine ostalo na tanjiru. O složencu moram reći sve u superlativu: prejako, previše, prezačinjeno. Moram da napomenem da je jelo stiglo do naših tanjira u rekordnom roku, kao i da su konobari izuzetno ljubazni. Sve vreme mi je u glavi bio moj tata, koji sigurno ne bi imao ništa protiv veličine ove porcije, a i ukusa pa možda neko od narednih porodičnih okupljanja napravim baš tu. Bar sam sigurna da će gosti biti siti. Nedostajalo je još da bend zapeva „Al se nekad dobro jelo, baš!“.

Epilog…Dezert sam preskočila, a kući sam gasila vatru u stomaku! :)

Znam, i dalje se neki neće složiti sa mnom…But, it's not my cup of tea!

A za sve vas koji volite da dobro i masno jedete, svakako preporučujem!

Ocena: Šest
Prijatno!

2 коментара: